za velike i male
proizvođače

u poljoprivredi
i stočarstvu

SVE

Pročitaj više

provjerenih brandova

Ponuda

Pročitaj više

vrhunska kvaliteta,

stručnost,
savjetovanje

Najveći izbor

Pročitaj više

IZ NAŠE PONUDE IZDVAJAMO:

VIJESTI IZ VRTNOG CENTRA

 

 

 

PREPORUKE NAŠIH PARTNERA

 

 

 

JESTE LI ZNALI?

apple-455436_960_720

Mikroskopski male gljive i pseudogljive odgovorne su za 70% svih bolesti na bilju, zato ću vas danas upoznati sa tim opakim napastima. Naravno bolesti ima jako puno, a ja ću vas probati uputiti u najčešća gljivična oboljenja.

PEPELNICA Za ovu bolest ste svi čuli, vrlo je česta. Gljivica je koja parazitira na površini biljke tzv. ektoparazit. Pojavljuje se na listu, stabljici i pupovima. Prepoznaje se po pepeljastoj prevlaci koja se lako skida dodirom. Zaraženi dijelovi biljke se suše i odumiru. Primjer za ovu bolest je pepelnica ruža koju uzrokuje gljivica Sphaerotheca pannosa koja napada sve ružine organe. Zatim pepelnica vinove loze uzročnik je Uncinula necator koju prepoznajemo po pepeljastoj prevlaci na listu, list se uvija, postaje tvrd, žuti, smeđi i otpadne. Pepeljasta prevlaka napada i grozd. Pepelnica jabuke uzročnik je Podosphaera leucotricha koja se očituju u vidu pepeljaste prevlake na listovima i cvjetovima.

SIVA PLIJESAN Gljivično oboljenje koje je poznato i pod nazivom Botritis, uzročnik je Botrytis cinerea. Njena pojava otkrivena je 1845. godine u Londonu i kasnije se proširila. Pojavljuje se na stabljici, listovima, izbojima, pupovima, cvjetovima, petljkama, bobama…Na cvijetu se javlja u obliku sive maske, a na laticama u obliku pjega različite boje od boje latica. Pupovi se objese i poprime smeđu do crnu boju. Na lišću se javljaju pjege crveno-smeđe ili plavkaste boje, a na stabljici izaziva polijeganje i njihovo propadanje. Hladno i vlažno razdoblje pogoduje razvoju plijesni, a najčešće se javlja u jesen i zimu. Primjer za ovu bolest je siva plijesan krizanteme koja može zaraziti stabljiku, list, pup, cvat krizantema, a najosjetljivije su latice. Simptomi se vide u obliku vodenastih pjega koje se povećavaju, latice odumiru i otpadaju. Siva pahuljasta prevlaka je tipičan simptom ove bolesti. Siva plijesan vinove loze napada peteljku na kojoj uočavamo duguljaste pjege plavkaste boje, na mladicama tamne mrlje nepravilnog oblika, a vino ima miris na plijesan.

PLAMENJAČA Razvoju ovog oboljenja pogoduje visoka temperatura i vlaga zraka. Zaraza se očituje u obliku blijedosivih nakupina ili mjehurastih pjega, listovi se izobliče, kod nekih kultura se i kovrčaju, napadnuti dijelovi umiru. Primjer je plamenjača vinove loze koju uzrokuje gljivica Plasmopara viticola koju ćete prepoznati po žutim klorotičnim mrljama na listu koje s vremenom posmeđe. Cvijet i bobica su prekriveni bijelom prevlakom. Plamenjaču krumpira uzrokuje Phytophtora infestans koju prepoznajemo po žučkastim pjegama na lišću koje posmeđe, kasnije se simptomi vide na stabljici i gomoljima.

HRĐE Bolest se javlja na listu, u kasno proljeće nastaju mali bijeli prištići, a zatim smeđi jastučići koji pocrne. Mogu se uočavati i svijetložute pjege, u sredini bez boje koje mogu biti razbacane po listu ili kružno raspoređene. Razvoju bolesti pogoduje visoka vlažnost zraka i visoka temperatura. Primjer je hrđa šljive uzročnik Tranzschelia pruni spinosae koja se prepoznaje po jastučičima tamno crvene boje na lišću, može doći i do lošeg dozrijevanja plodova, izostanka cvatnje iduće sezone i iscrpljivanje voćke.

KONCENTRIČNA PJEGAVOST Bolest se javlja na listovima i na stabljici. Simptomi su crvenosmeđe koncentrične pjege sa sivom sredinom, mogu biti i smeđe sa purpurnim rubovima na listovima. Na stabljici se uočavaju tamnosmeđe izrasline nalik na tumore. Primjer je koncentrična pjegavost rajčice uzročnik je Alternaria solani. Smptomi su smeđe ozljede koje zahvaćaju struk rajčice, a na listovima i plodovima uočavamo smeđe pjege. Koncentrična pjegavost lista krumpira uzročnik je Alternaria solani koja na lišću izaziva žučkaste pjege koje posmeđe i unutar pjega vidimo koncentične krugove.

BIJELA TRULEŽ Uzročnik je Sclerotinia sclerotiorum. Štete od ove bolesti nastaju u uslovima produženog hladnog vremena i stalne vlažnosti zemlje. U početnoj fazi razvoja bolesti dolazi do polijeganja i propadanja. Prvi znak bolesti su prstenaste vodenaste pjege koje se razmekšavaju i zatim dolazi do bijeličaste vunaste nakupine. Primjer je bijela trulež rajčice koja se pojavljuje na stabljici kao duguljasta vodena pjega koja se širi. Na svim napadnutim mjestima stvara se snježno bijeli pahuljasti micelij.

Izvor: http://vrt.hr/prepoznajte-najcesca-gljivicna-oboljenja-kod-biljaka/

dandelion-517000_640 nature-358764_640

Korove vrtlari ne vole zarad njihove otpornosti i kompetitivnosti za kulture koje uzgajamo, a nisu cilj uzgoja. Korovi su uglavnom izuzetno otporne biljke čak toliko da su neke vrste razvile rezistentnost na herbicide. Niču u različitim klimatskim uvjetima i tlima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom ili vegetativnim organima. Podzemni organi su im obogaćeni pričuvnim hranjivima pa se lako mogu oduprijeti nepogodama. Sa korovima vodimo tešku bitku, pa tako postoje: PREVENTIVNE MJERE To su mjere koje obuhvaćaju čišćenje sjemena kulturnog bilja, uništenje sjemena klijavog korova, sprečavanje širenja sjemena korova kompostom i stajskim gnojem, uništavanje korova, održavanje čistoće strojeva, oruđa, plodored, obrada tla, regulacija vodotoka, mineralna gnojidba, primjena čistog pijeska u hortikulturi i malčiranju proizvodnih površina. IZRAVNO UNIŠTAVANJE Nužno je poznavati fenofaze korova i najlakše ih je suzbiti u početnim stadijima.

A mjere suzbijanja korova su: MEHANIČKE MJERE Ove mjere se sastoje od obrade tla gdje se korovi isprovociraju na nicanje, a onda ih uništimo u početnoj fazi drugim zahvatima. Zatim imamo plijevljenje, ovu mjeru svi znate, korov se čupa kako bi se uništila cijela biljka. Prije je postojala mjera napasivanje ovcama koja se više ne provodi. Zasjenjivanje je mjera gdje uzgajamo recimo konoplju koja raste brže i pretječe korove u svim potrebama kao što su svjetlost, hrana, voda. Prekrivanje stajskim gnojem, travom, slamom, piljevinom je mjera koja se naziva gušenje. Zadnja mehanička mjera je iscrpljivanje koja se vrši prije osjemenjavanja i ponavlja kada ponovo razviju lišće.

FIZIKALNE MJERE One se vrše spaljivanjem i primjenom plamena, a nedostatak joj je to što se zagađuje zrak, ne uspijeva uništiti zrele sjemenjake, te se uništava organska tvar. Vrlo rijetko se koristi pregrijana para jer je komplicirana mjera. Postoji još i natapanje gdje se najmanje tri dana zadržava voda na zakorovljenoj površini za aktivne vegetacije kod površina bez usjeva.

BIOLOŠKE METODE Metoda koju danas svi žele koristiti ima svoje nedostatke, ne smanjuje korove na podnošljivu razinu, ne djeluje na miješanu korovsku faunu i ne suzbija korove srodne kulturnim biljkama. Ta metoda je ustvari uništavanje korova pomoću njihovih prirodnih neprijatelja tj. predatora (gljivica, bakterija, virusa), pomoću biljoždera i životinja i viših biljaka kao parazitima ili konkurentima.

KEMIJSKE METODE Ozloglašene kemijske metode se temelje primjenom mineralnih gnojiva sa herbicidnim učinkom i primjenom organskih i anorganskih herbicida. Najboljim herbicidom bi se smatrao onaj koji uništava korove, nije toksičan za žive organizme i koji se razgrađuje na proizvode koji nisu opasni i koji nije sklon bio nakupljanju.

Zaštita bilja je jedan jako zahtjevan, mukotrpan i odgovoran rad, a suzbijanje korova je problem gdje agronomi naprežu velike snage kako bi ga riješili i lome se koplja sa svih strana. Na vama je odluka za koju ćete se mjeru opredijeliti.

Izvor: http://vrt.hr/kako-suzbiti-korov/

pink-rose-19472_960_720

 

 

Biljke kao i sva živa bića se mogu razboljeti, to nam teško pada jer nažalost biljke nam ne mogu reći boli li ih nešto ili ne, pa tako moramo pogađati i pobrinuti se za njih kako najbolje znamo. Biljku smatramo bolesnom kada dolazi do poremećaja u biogenim procesima pod utjecajem abiotskih ( neinfektivnih, neparazitksih ) i biotskih ( parazitksih, infektivnih ) čimbenika, a oni se očituju u vidu anatomsko-morfoloških promjena ili fiziološko-biokemijskih poremećaja.

Da pojasnimo, abiotski čimbenici su neparazitske bolesti koje nastaju zbog visokih i niskih temperatura, manjka ili viška svijetla, nedostatka ili viška vlage u zraku i tlu, višak ili nedostatak hranjivih elemenata, toksičnosti pesticida, neodgovarajaći pH tla… Pa tako te neinfektivne bolesti uvjetovane nepovoljnim uvjetima mogu oslabiti biljni imunitet pri kojem biljka postaje podložna prema patogenima i to osobito u stresnim situacijama. Poznato, zar ne?

Biotske, parazitske bolesti su patološki proces koji dolazi kao rezultat interakcije patogena i biljke domaćina. Patogeni koji napadaju biljku su gljive, bakterije, fitoplazme, virusi, viroidi, parazitske biljke i rikecije. Ti patogeni se mogu nalaziti na sjemenu ili u sjemenu, zatim na vegetativnim dijelovima biljke, zaražene kultivirane biljke i korovi, kao saprofiti na živim biljnim organima, saprofiti u tlu. Prenose se vjetrom, vodom, životinjama, kukcima, nematodama, pomoću čovjeka… Kao što uočavate dosta je slična situacija i sa drugim živim bićima.

Patogeni kao i svi patogeni jedva čekaju prodrijeti u biljku domaćina ili doći na biljku domaćina kako bi mogli živjeti u ili na biljci i razarati je.

Pseudogljive i male gljive odgovorne su za 70% bolesti na biljci, pa im se najviše pažnje pridaje, a bolesti koje uzrokuju nazivaju se pseudomikoze i mikoze. Sredstva koja koristimo za njihovo uništavanje nazivaju se fungicidi. Postoje i biofungicidi koje imamo na bazi gljivica ( Trichoderma harzianum – za suzbijanje Botrytis cineree na vinovoj lozi i jagodama) i na bazi bakterija ( Agrobacterium radiobacter – sprečava razvoj tumora).

Bakterije su odgovorne za bolesti bakterioze. Primjer za tu bolest je jedna od novijih koja se u Hrvatskoj pojavila 1995. godine je Erwinia amylovora tj. bakterijska palež kruške i jabuke.

Fitoplazme su prokariotski mikroorganizmi, bez stanične stjenke. Ne reagiraju na penicilinske antibiotike, nego su osjetljive na antibiotike tipa tetraciklina. Koda nas na vinovoj lozi utvrđena je Bois noir (crno drvo).

Virusi su infektivne čestice i bolesti koje uzrokuju nazivamo viroze. Kao što znamo za virus nema lijeka, pa su viroze posebno štetne jer jednom zaražena biljka ostaje zaražena za cijeli životni vijek. Zato se kod voćaka i vinove loze proizvodi certificirani sadni materijal.

Viroidi uzrokuju bolesti naziva viroidoze, infektivna im je RNA molekula.

Parazitske biljke dijelimo na poluparazite (imela) i prave parazite (vilina kosica).

Rikecije su fastidoizne vaskularne bakterije.

Nadam se da će vaše biljke uvijek pucati od zdravlja i neće imati stresan život kako ih ne bi napali ovi nesretni nasilnici.

 

 

Izvor: http://vrt.hr/uvod-u-biljne-bolesti/

vegetables-752153_960_720

 

 

Kako je danas pravilna prehrana postala pravi izazov, tako su krenule dvojbe svima, pa tako i meni koja je to zdrava prehrana? Uzeti ćemo u obzir da mi živimo u svijetu koji je vrlo zagađen, zagađen je zrak, zagađeno je tlo i nameće se pitanje može li se onda proizvesti zdrava hrana? Neki stručnjaci kažu kako ne može, dok su drugi čvrsto uvjereni kako je spas u ekološkoj proizvodnji.

Jedno je sigurno, povrće je zdravo, trebalo bi ga uvrstiti u svoju svakodnevnu prehranu i pojesti 500 g dnevno.

Povrće su biljke koje su nam neophodne za zdravlje, a imamo 360 vrsta povrća. Postoji povrće kod kojega se konzumiraju plodovi (rajčica, paparika, grah, grašak, lubenica), cvat (cvjetača, brokula, artičoka), lišće i stabljika (blitva, korabica), lukovice (luk, češnjak, poriluk), korijen (mrkva, celer, peršin, batat), podanak to je ustvari zadebljala stabljika (hren), podzemni izboj (šparoga), gomolj (krumpir).

Najzastupljenija hranjiva tvar u povrću je voda koje ima 65-98%. Ona ima ulogu otklanjanja suvišnih proizvoda metabolizma, donosi hranjive tvari, regulira tjelesnu temperaturu, podmazuje zglobove. Suha tvar se kreće od 1,2 do 20% kod graha, boba, graška. Nju čine ugljikohidrati, manje bjelančevine i masti. Ugljikohidrati su šećeri koji su probavljivi i postoje mnoge vrste. Dnevna potreba za bjelančevinama je 70 g za podmirivanje i stvaranje esencijalnih i neesencijalnih aminokiselina. Minerali koji su nam potrebni na dnevnoj bazi. Pa tako kalcija ima najviše u suhom grahu, peršinu, kelju i brokuli, fosfora u bobu, kalija u komoraču, grahu, rajčici, grašku i matovilcu. Najviše izvora sumpora nalazi se u brokuli, kelju, grašku i kelju pupčaru, željeza u špinatu, blitvi, paprici. Inače veliki izvor minerala je lisnato povrće. Pošto se vitamini izlučuju svaki dan, trebalo bi ih nadoknaditi. Vitamin A, koji se nalazi kao čist samo u životinjskim tkivima (jetra) u biljkama je u formi. Pa bi vegetarijanci trebali puno jesti mrkvu, špinat, rajčicu i batat. Vitamin B možete naći u grahu, grašku i bobu, špinatu, rajčici, paprici, proljetnom luku. Vitamina C najviše nalazimo u lišću peršina, pa ako koristite list peršina kao dekoraciju u svojim jelima, pojačajte dozu bez problema. Zatim ga ima u paprici, kupusu, hrenu i rajčici. Vitamin E nalazimo u klicama sjemena (salata) i batat. Vitamin K imamo u cvjetači, kupusu i kelju, a vitamina D ima jako slabu u povrću, malo u špinatu. Povrće sadrži još i organske kiseline i pigmente.

Povrće je najbolje kuhati na pari sa što manje vode, ne na jakoj vatri jer pod utjecajem vručine dio soli i bjelančevina prelazi u stanje kada ih organizam teško iskorištava. Ako želite umanjiti gubitak vitamina C, onda povrće stavite u već kipuču vodu. Ako je ikako moguće, najbolje ga je konzumirati svježe, naravno ono koje se može konzumirati u svježem obliku.

 

Izvor: http://vrt.hr/karakteristike-povrca-kao-namirnice/

 

NAŠI PARTNERI

Trebate nešto za Vaš dom i vrt? Na pravom ste mjestu. Kupite odmah!